Proces Kafka

Proces - Franc Kafka seminarski radovi, diplomski radovi

Roman Roman "Proces" izdat je posthumno 1925 god. od prijatelja književnika Maksa Broda. Delo pripada ekspresionizmu i nadrealizmu. Ekspresionisticka je tema jer opisuje grad, smrt, patnju, videnje ocima intelektualaca. Nadrealizam u delu je halucinantna atmosfera (snovi, neizreceni, nedovršeni, slutnje, odstupanja od realnosti). Ideja se javlja još 1921 god. kada je Kafka izjavio prijatelju da je za njega život sudska dvorana u kojoj je on samo poslužitelj koji ne poznaje sudiju i da je u tom životu sigurna samo patnja. U svom delu vizionarski je predvideo avetinjske procese(monstruozne, nameštene) koji ce se javiti tokom II svetskog rata. Kod svih dogadanja u delu leži skriveni simbol znacenja, nikad ne možemo bukvalno prihvatiti znacenje reci u delu. Ljudi u romanu se krecu izmedu jave i sna, pa je delo dobilo univerzalnu vrednost, jer nije vezan za odredeno vreme i prostor, te prestavlja sliku totalitaristickih režima( vlast jedne partije ili grupe ljudi), gde se guši ljudska sloboda licnosti( Džek London "Gvozdena peta"; Džon Orvel "Godina 1984"; Aleksandar Šolzenjicin "Arhipelag Gulag"; "U prvom krugu")U dogadajima u delu nema niceg cvrstog i sigurnog. Jozefu K. se polako u dušu uvlaci strah i osecanje nesigurnosti jer nevidljivi, pedantni svet zakona i propisa ima svoju vlast nad Jozefom K. Prokurista banke Jozef K. krece se u jednoj nestvarnoj atmosferi slicnoj snu, atmosferi užasa. Nevidljiva birokratija, sudovi zasedaju u stovarištima, budžacima kuca, u odajama za odlaganje stvari, prašnim sobama izkonstruisala je proces protiv Jozefa K. Kao magla neshvatljiva je njihova optužba. Optužen i uhapšen, nije znao zašto je optužen i kako da se brani. Junak nosi u sebi krivicu dok ga celog ne prožme, zaokupi i porobi. Proces se vodi bezglasno i neprekidno sa preciznošcu mašinerije bez mogucnosti da optuženi prinese dokaze, da advokati i sudije uzmu rec, sve je vec mnogo ranije odluceno. Proces je okoncan pre nego što je poceo. Jozef K. je unapred kriv i samim tim osuden. Život mu je odreden, dani odbrojani i sati i ta nevidljiva mašinerija zna i cas njegove likvidacije. Javljaju se dva gospodina bledog ugojenog lica kao stari glumci koji igraju sporednu ulogu da bi na kraju procesa vodeci ga brižno i pažljivo do kamenoloma da bi izvršili kaznu. Kada su gospoda izvadila nož za klanje, pedantno su probali oštricu noža koja se presijava na mesecini dodajuci ga jedan drugom, pa se Jozefu K. ucinilo da traže od njega da sam izvrši presudu. Jozef K. za to nije imao snage i dok je jedan od gospode obavio ruku oko Jozefovog vrata, drugi mu je zario nož duboko u srce. Citava mracna atmosfera u delu podseca na atmosferu Danteovog pakla zbog terora nad jednom dušom i savešcu coveka u tom paklu. Tema Kafkinog dela je upravo pakao covekove intelektualne svesti, pobuna protiv civilizovano organizovanog pakla koji stvara sistem terora mašine vlasti.

Unless otherwise stated, the content of this page is licensed under Creative Commons Attribution-ShareAlike 3.0 License